sabato 31 gennaio 2009

Cari tutti, è un po' di giorni che non appaiono nuove comunicazioni, al punto che mi hanno persino telefonato per chiedermi se avevo notizie. In realtà vi ho omesso l'altro giorno una mail di Marco che si soffermava sui dati tecnici della nave su cui viaggiano. Non me la sono sentita di pubblicarla perché so che voi vorreste sapere altro. Allora ho scritto a Marco. Pubblico la mia mail e la sua risposta.

Caro Marco, cerchiamo di capirci
io ho un pubblico qui che freme: mi hai messo in questa situazione, adesso mi tiri fuori
perché non li tengo mica buoni dicendogli quanto consuma la nave.
Sai quanto gliene importa?
Mi sta crollando l'audience, lo sento.

Ho bisogno di roba nuova, di roba fresca.
Siamo andati alle stelle con sta storia del naufragio, ma ora non possiamo far calare la tensione.

Secondo me ci vuole un po' di sesso. Che so una storia a bordo:
uno scandalo. Il capitano se la fa con la capospedizione.

Le foto andavano bene: devi proseguire su quel filone.

Eppoi avevi parlato di una festa... come è andata?
Venticinque universitari tedeschi ubriachi hanno ingaggiato una gigantesca scazzottata con la ciurma. Hanno vinto i ricercatori, inaspettatamente, e ora hanno il controllo della nave e stanno dirigendo verso l'Antartide alla ricerca di un gamberetto che nasce già surgelato (mmm... questa è buona, quasi quasi me la gioco io).

Dai Marco, mettici un po' di energia.


Sai cosa non ci immaginiamo?
Come vivete. Che temperatura c'è. Se è estate o no. se prendete il sole in coperta. Cosa leggete. La stanza dove dormite. Se fate sesso e a che ora. Come siete vestiti. E secondo me quasi tutti si chiedono cosa siete riusciti a portarvi via dalla barca quando siete scappati.

Insomma dettagli che non sappiamo...
Siamo e meno tredici: due settimane. Dobbiamo far succedere qualcosa.

Se vuoi dei dettagli, dammene anche tu.

Tenete duro!




Questa la sua risposta.


Certo, ti capisco...
Allora: il party è andato benone, abbiamo fatto il barbecue sul ponte a base di pesce e wurstel, molto buono, poi "gran befuta" fino all' alba. Naida ormai è diventata amica di tutti e partecipa a queste notti alcoliche, io molto meno: in quanto orso passo le serate in cabina a leggere.
Stiamo leggendo tanto, ho riletto Catcher in the Rye (Il giovane Holden) in inglese che è un libro straordinario e che va letto assolutamente in inglese, poi Mutis, e adesso stiamo attaccando la biblioteca della barca che però è in tedesco eccetto alcuni libri in inglese del tipo thriller facili, che però non sono malaccio; in particolare ne ho appena finito uno mooolto bello: PAranoia di Joseph Finder...mah.
Poi, ci sono circa 26 gradi di giorno e 24 di notte, il sole è fortissimo e caldo ma soffia sempre il vento, si sta molto bene.
La nostra cabina è in realta l'ospedale: non è il massimo ma diciamo che funziona..
Ogni tanto pensiamo alla barca e abbiamo ancora la speranza che la si ritrovi, secondo i miei calcoli potrebbe arrivare in zona Caraibi piu' o meno quando ci arriveremo noi.
Ieri abbiamo scoperto che la notte del secondo giorno ci è passata a 4 miglia un porta container americano che andava a Houston!!! Il capitano mi ha detto che non ci hanno chiesto niente perchè pensavano che volessimo comunque andare ai Caraibi. Io ero sbalordito... sarebbe stato perfetto, sempre ammesso che la nave si fosse fermata per prenderci, come sai non e'
una faccenda semplicissima... va be' si vede che dovevamo stare qua.
Adesso gli ho spiegato che QUALSIASI terra per noi va bene, vediamo che succede anche se finora quella e' stata l'unica nave che abbiamo avvistato per il resto... dai inventa un po' di roba che mi sembri bravissimo...eheheh

Va be' questo è, siamo stufelli ma in effetti ancora 13 giorni... passerano.

BAci bacini bacetti dalla MAria S. Merian

M.



Dear all

it's a few days that we don't have news from M&N, and someone even called me to ask if I had any new. Actually the other day I left out a mail from Marco talking about sone tech details about the ship they're on. I hadn't the heart of publishing them, because I know you'd like a different kind of news. So I wrote to Marco. Here you have my mail and his answer.


Dear Marco, try and understand

I have a public here pushing: you created this situation and now it's up to you bailing me out.
I cannot string along them with stories as "how much fuel the ship needs". Do you have an idea of how much they care about that?

We're loosing our audience. I can feel it.

I need something new, something fresh.
The story of the shipwreck sent us to the sky, and now we cannot afford leaving the tension falling down.

We need maybe a sex scandal: tha captain having a love affair with the head of the scientific team.

The pictures have been appreciated: keep on that way!

For instance: you were talkin' about a party... how did the story end?
25 young german researchers, totally drunk, started an epic fight with the crew. The scientists - unexpectedly - won and now they're in control of the vessel, heading out for Antartic in search of a very rare shrimp that is already frozen when born.

Come on , Marco, put some energy in it!

Do you know what we do not know?
They way you live... How the weather is. If it is summer or not. If you sunbath on the deck. If you read and what. How do you dress. And - I'm sure this is something everybody wants to know - what you could take from Butch when you had to leave her.

All this details that we cannot imagine.
Only 13 days left... We must have something happening!

If you want details, you must offer us details.

Hold on!



This is his answer

Sure, I got it...

So then... the party was great and we had bbq on the deck (fish and sausages), very very good, and then everybody drunk till dawn. Naida is now everybody's friend and she's taking part to this alcoolic nights. I stay more often in the cabin, spending my time reading.

We're reading a lot. I re-read The Cathcher in the Rye in English: it's a extrordinary book and one has absolutely to read it in English. The I read Mutis, and now we're attacking the library of the vessel, that is actually in German, a part some books in English, mainly B-thrillers.
But they're not bad, in particular the one I just read: Paranoia, by Joseph Finder.

During the day there are 26° and in the night they lower to 24°. The sun is blistering, but it's always windy and it's just perfect. Our cabin is the sick bay: it could be better but at the end it's ok.
Some time we think about our boat and we still have the hope that someone could find her. According to my guesstimate Butch could be in the Caribe more or less when we'll be there. Yesterday we found out that the night of the second day after the rescue a ship passed at two miles from us and they were heading to Houston! The captain said he didn't tell us nothing just because he thought that it was our intention to go in any case to the Caribbean Islands. I was astonished... it would have been perfect, admitted that the ship had stop to give us a lift, something that - as you know - is not very simple. Well... maybe it was just destiny for us to stay here.

Now I told him clearly that every harbour is okay for us. Let's see what happens, even if that was - until now - the one and only ship crossing our path. For the rest, it's up to you inventing something: you can do it great! :-))))

Well, this is it. We're a little tired, but in effect it's only 13 days more... they'll pass by.

Many kisses from MAria S. Merian

Marco

4 commenti:

  1. Vec par dana nemamo vijesti od Naide i Marca. Cak me neko i nazvao da pita da li su se javljali. Prije par dana sam dobio e-mail od Marca u kojem je napisao tehnicke karakteristike broda na kojem se nalaze. Te podatke sam izostavio jer pretpostavljam da bi radije culi nove vijesti koje se ticu njih samih. Zbog toga sam pisao Marcu. U nastavku je moj e-mail koji sam mu poslao i odgovor koji sam dobio od njega.

    Dragi Marco, pokusaj me razumjeti,
    Osobe koje citaju ovaj blog zele da saznaju vise vijesti o vama i vasoj trenutnoj situaciji a ne o tome koliko brod trosi goriva. Mozes pretpostaviti koliko ih to zanima.
    Osjecam da gubimo citaoce. Trebam nove vijesti, nesto svjeze.
    Prica o brodolomu je jako povecala interesovanje za ovaj blog i citaoci ocekuju nove, podjednako interesantne, price.
    Npr.: seks afera izmedju kapetana broda i vodje naucnog time.

    Zahvaljujem se na slikama, nastavi tako.

    Npr.: pisao si o zabavi…kako se zavrsila? 25 mladih istrazivaca, potpuno pijanih, zapocelo tucu sa clanovima posade. Istrazivaci su neocekivano pobijedili, preuzeli su kontrolu nad brodom, i sada idu prema Antartiku u potrazi za morskim rakovima koji se rode smrznuti.
    Marco, trzni se malo.
    Znas li sta ne znamo? Vas nacin zivota. Kakvo je vrijeme? Da li je ljeto ili ne? Da li se suncate na palubi? Da li citate i sta? Kako se oblacite? I siguran sam da bi svi zeljeli znati sta ste uspjeli spasiti sa Butch-a? Sve detalje koje ne znamo niti mozemo zamisliti. Ostalo je jos samo 13 dana. Trebaju nam neke zanimljive vijesti.
    Ako zelis detalje, moras ih i dati.

    Ovo je njegov odgovor.

    Dobro, shavtio sam.
    Pa ovako…Zabava je bila odlicna, rostiljali smo na palubi (riba i kobasice), jako dobra klopa, i sjedilo se do zore.
    Naida se sprijateljila sa svima. Ja vrijeme providim citajuci. Ustvari, oboje puno citamo.
    Ponovo sam procitao knjigu “Lovac u zitu” na engleskom. Izuzetno dobra knjiga i trebali bi je procitati na engleskom. Cesto posjecujemo biblioteku, ali je vecina knjiga na njemackom. Neke su na engleskom, vecinom trileri. Nisu lose, narocito jedna koju sam upravo procitao “Paranoja”

    Dnevna temperature je 26° a nocu je 24°. Sunce je jako ali je uvijek vjetrovito sto cini vrijeme perfektnim.
    Nasa kabina se nalazi u dijelu koji se koristi za medicinske svrhe. S obzirom na situaciju ovo je i vise nego dobro.
    Ponekad razmisljamo o nasem brodu i nadamo se da bi ga neko mogao naci. Po mojoj procjeni, u trenutku kad pristanemo Butch bi mogao biti negdje oko Kariba.
    Jucer smo saznali da je drugu noc nakon naseg spasavasnja prosao brod na udaljenosti od 3 km od nas koji je isao za Houston. Kapetan nam to nije zelio reci jer je pretpostavljao da mi, po svaku cijenu, zelimo doci do Kariba. Bio sam sokiran. Iako komplikovano, bilo bi perfektno da je brod stao i pokupio nas.
    Valjda nam je bilo sudjeno da ostanemo ovdje.
    Za svaki slucaj sam mu potvrdio da nam je cilj doci do bilo kakvog kopna sto prije.
    Vidjecemo sta ce se desiti. Za sada je ovo bio jedini brod koji je prosao pored nas.
    To je to. Malo smo umorni, ali ostalo nam je jos samo 13 dana, procice i to.
    Puse sa Maria S. Merian
    Marco

    RispondiElimina
  2. Grazie Ramadas, ci voleva una bella strigliata per farli cantare! Siamo qui in attesa e non ci raccontano niente...La lista della spesa di quello che vogliamo sapere avrei potuto scriverla uguale uguale. Speriamo che il nostro capitano ne tenga conto in altri aggiornamenti!

    Barbara (quella scesa da Butch a Capoverde)

    RispondiElimina
  3. MI unisco a barbara e bravo radames, un pò di racconti finalmente!!!
    ma quanto sono matelici 'sti due catanesi/bosniaci...eheh
    abbracci vale corbi

    RispondiElimina
  4. Grazie, bello seguirvi, ma...una postilla con i particolari tecnici della nave non sarebbe malvagia, forse la leggerei solo io, boh.
    E poi quanti milioni di litri di sostanze alcoliche hanno dovuto imbarcare per soddisfarsi tutti e non restare a gola secca?
    ciao-

    RispondiElimina